Još 2 dana, 7 sati i 22 minuta. (od trenutka kad sam počela da pišem)
Zamislimo još dve stranice knjige, ili uzmimo za primer planer - listamo poslednje strane, upisujemo poslednje događaje, čekamo da upišemo ono čuveno THE END i planer stavimo u kutiju sa ostalim starim dnevnicima i planerima na tavan.
Prvog januara započinjemo novu knjigu, možda drugačijeg žanra, a možda se odlučimo i za nastavak prethodne.
Moja godina, hmm...
Po čemu se sećam dve hiljade petnaeste godine?
Prva polovina nije bila ništa spektakularno, nju ćemo preskočiti.
Preko letnjeg raspusta sam se pretežno družila, vozila rolere, jela neograničene količine sladoleda i pila nekoliko flašica ledenog čaja dnevno, uživajući u letu.
Bila sam mesec dana na moru i koliko se to činilo zabavno, nije. Volim da plivam, još više i da ronim, ali je to bilo previše sparnih dana, kuvanja kao jaje i ne gledanja televizora.
Naučila sam da ignorišem ljude zbog kojih sam pre upadala u nevolje. To su, inače, brbljivi margarin, koji se u sve meša (bilo je jače od mene, ali ne osuđujte me), ili dečaci kojima dan nije potpun ako nekom ne učine nažao.
Smejala sam se svojim šalama, pogrešno zapamćenim tekstovima pesama (all those Starbucks lovers) i slikama sa kojim sam mogla da se poistovetim.
Počela sam da družim više, naučila da se izborim za sebe i našla mesto gde pripadam.
Promenila sam školu engleskog i shvatila da je moja stara škola bila kao predškolsko.
Preispitala sam svoja verovanja i sad tačno znam u šta verujem, a šta su mi samo priče za malu decu, izvela teoriju o propadanju sveta u kome učestvuju selfi štapovi, sami selfiji, četrnaestogodišnjakinje na štiklama i tri sloja šminke na licu...
Započela sam veliku kolekciju knjiga, pročitala ih masu na engleskom i prvi put prisustvovala sajmu.
Što je najbitnije, započela sam blog, mesto na kom mogu da ispoljim svoju kreativnost i iznesem mišljenje o bilo čemu što me muči.
Napišite mi u komentarima nešto o vašoj 2015-oj godini, volela bih da znam kako je vama prošla. ♥